Uslijed dinamičnih kretanja na tržištu rada i eskalirajuće potrebe za inozemnom radnom snagom, primarno u vitalnim sektorima poput građevinarstva, ugostiteljstva i turizma, Republika Hrvatska je promptno reagirala unaprjeđenjem regulatornog okvira. Konkretno, Hrvatski sabor je 7. ožujka 2025. godine donio revidirani Zakon o strancima, čije će odredbe stupiti na snagu osam dana po službenoj objavi u Narodnim novinama.

I. Reorganizacija trajanja dozvola za boravak i rad

Novim zakonskim okvirom značajno se produljuje maksimalno trajanje dozvola za boravak i rad na tri godine (prethodno ograničeno na jednu godinu). Nadalje, dozvole za sezonsko zapošljavanje sada će se izdavati s maksimalnim trajanjem od devet mjeseci (u odnosu na prijašnjih šest). Izuzetak ostaje za sezonski rad u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu, gdje je i dalje moguće ishoditi radnu dozvolu do 90 dana. (Valja napomenuti da će stvarna primjena ovih odredbi ovisiti o poslovnoj politici poslodavaca pri inicijalnom angažiranju radnika, budući da ne postoji eksplicitna zakonska obveza izdavanja dugoročnih ugovora.)

Pravila za izdavanje Plave karte EU (namijenjene visokokvalificiranim stručnjacima) proširena su te sada obuhvaćaju i kandidate bez formalne visokoškolske kvalifikacije, pod uvjetom posjedovanja dokazanog radnog iskustva u sektoru informacijskih tehnologija. U ovom slučaju, propisana minimalna bruto plaća iznosi 1,5 puta prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj. (Ova je izmjena primarno usmjerena na olakšavanje zapošljavanja u IT sektoru, predstavljajući jedini segment gdje se relevantno radno iskustvo može smatrati ekvivalentom visokom obrazovanju. Potrebno je trogodišnje iskustvo stečeno unutar proteklih sedam godina, čiju će valjanost procjenjivati posebno imenovano povjerenstvo. S obzirom na trenutni udio visokokvalificiranih stranih radnika od svega 1% te kompetitivnost zapadnoeuropskog tržišta rada, značajniji porast u ovoj kategoriji zaposlenika ostaje upitan.)

Valjanost Plave karte EU produžena je s dosadašnjih 24 na 48 mjeseci.

Za takozvana jednostavna deficitarna zanimanja (poput pomoćnog kuhara, pomoćnog konobara, sobarice, čistačice i slično) više se ne zahtijeva dokazivanje radnog iskustva niti posjedovanje formalnih kvalifikacija. Za sva ostala zanimanja bit će nužno predočiti dokaze o kompetencijama stranog radnika, bilo kroz formalne kvalifikacije ili relevantno radno iskustvo. (Očita je namjera zakonodavca da potakne poslodavce na temeljitije selekcijske procese i detaljnije provjere kandidata, s ciljem smanjenja fluktuacije radne snage uslijed nezadovoljstva kompetencijama novozaposlenih. Ipak, izuzetak za jednostavna zanimanja proizlazi iz činjenice da se ni od domaćih radnika u tim područjima ne traže prethodno iskustvo ili formalno obrazovanje. Ostaje nejasno kako će se vrednovati radnici s iskustvom u deficitarnim zanimanjima koji nemaju formalno obrazovanje te prateća dokumentacija. Postoji opravdana bojazan od potencijalnog porasta nevjerodostojnih dokumenata o radnom iskustvu ili obrazovanju. Rizik takvih provjera primarno snose poslodavci tijekom selekcije i probnog rada. Uzmimo primjer građevinskog sektora s velikim brojem priučenih radnika gdje se u uvjetima kroničnog nedostatka radne snage rijetko traži iskustvo ili formalno obrazovanje. Ova bi odredba potencijalno mogla usporiti proces izdavanja radnih dozvola zbog povećane administrativne zahtjevnosti.)

Plaća stranih radnika mora biti ekvivalentna plaći hrvatskih državljana na istom radnom mjestu, uz obvezu osiguravanja usporedivih radnih uvjeta. (Hrvatski zavod za zapošljavanje provodit će rigoroznije provjere ugovora o radu sklopljenih sa stranim radnicima te će tijekom testa tržišta rada detaljnije analizirati usklađenost ponuđenih uvjeta s onima koji se nude domaćim radnicima. U praksi je zabilježeno da su poslodavci prilikom testa tržišta rada postavljali specifične uvjete kako bi izbjegli zapošljavanje domaćih radnika. Cilj ovih odredbi je jačanje zaštite prava kako domaćih tako i stranih radnika. Međutim, ostaje prisutan problem neujednačenih kompenzacijskih paketa gdje domaći radnici koji žive u blizini radnog mjesta potencijalno ostvaruju manje beneficija u odnosu na strane radnike kojima poslodavac pokriva troškove smještaja i prehrane.)

II. Pojačani zahtjevi za poslodavce

Poslodavci koji namjeravaju zaposliti strane radnike sada podliježu strožim kriterijima:

Obvezno je zapošljavanje najmanje jednog hrvatskog ili državljanina EU na puno, neodređeno radno vrijeme kontinuirano tijekom posljednjih godinu dana (prethodno je traženo šest mjeseci). (Iznimka se odnosi na sezonske obrte gdje poslodavac fizička osoba mora imati jednog zaposlenika u prethodnoj sezoni, što može biti i sam vlasnik, uz primjenu propisanih omjera domaćih i stranih radnika. Ova mjera ima za cilj osigurati da se radi o ozbiljnim poslodavcima s etabliranim poslovanjem te isključuje novoosnovane subjekte iz sustava zapošljavanja stranaca u početnoj fazi poslovanja.)

Neophodno je imati podmirene sve obveze po osnovi svih javnih davanja (prošireno s dosadašnjeg zahtjeva koji je obuhvaćao samo porez na dohodak i obvezne doprinose). Ukoliko se prilikom provjere utvrde dugovanja, poslodavcu će se dati prilika za otklanjanje nepravilnosti prije eventualnog odbijanja zahtjeva za radnu dozvolu.

Propisan je minimalni promet subjekta u proteklih šest mjeseci: 10.000 € mjesečno za pravne osobe te 15.000 € mjesečno za fizičke osobe (obrti, OPG). (Za sezonske obrte iznimka je prihod od 15.000 € ostvaren u prethodnoj sezoni. Ova novina ima za cilj uvođenje pragova solventnosti i poslovne aktivnosti poslodavaca kao dodatne garancije za zaštitu stranih radnika od potencijalno nesolventnih ili fiktivnih poslodavaca. Tijekom javnog savjetovanja izražene su brojne primjedbe o visini propisanih pragova, smatrajući ih diskriminatornima prema mikro poduzetnicima, malim obrtnicima i OPG-ovima. Alternativno rješenje moglo bi biti definiranje prosječnog prihoda umjesto striktnog mjesečnog iznosa.)

Uvedena je “crna lista” poslodavaca kojima se neće izdavati dozvole za zapošljavanje stranaca ukoliko su prethodno prekršili Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada. (Ministarstvo unutarnjih poslova i Hrvatski zavod za zapošljavanje provjeravat će nalazi li se poslodavac na popisu poslodavaca kod kojih je inspekcija rada utvrdila neprijavljeni rad, rad bez ugovora, izbjegavanje sklapanja ugovora, nezakonito zapošljavanje stranaca s nezakonitim boravkom i druge prekršaje definirane Zakonom o neprijavljenom radu.)

Poslodavac koji želi zaposliti stranog radnika mora ispunjavati uvjet nekažnjavanosti, koji obuhvaća pravomoćne presude za kaznena djela iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te opće sigurnosti. Od 1. siječnja 2026. godine, poslodavac ne smije biti pravomoćno sankcioniran za najteže prekršaje iz Zakona o radu, propisa o zaštiti na radu i propisa o socijalnom osiguranju.

Poslodavac mora zadovoljiti propisani omjer domaćih i stranih radnika (detaljnije u točki V.) te je ograničen ukupan broj dozvola koje može dobiti.

III. Novi razlozi za odbijanje ili ukidanje dozvole

Dozvola se može odbiti ili ukinuti ukoliko postoje dokazi ili sumnje da strani radnik ne namjerava stvarno raditi u Hrvatskoj, već fingira takvu namjeru. (Ministarstvo unutarnjih poslova i Sigurnosno-obavještajna agencija nastavljaju s provjerama svakog radnika, a dodatne provjere provode se i tijekom postupka izdavanja viza. Ukidanje dozvole po ovoj osnovi moguće je i nakon dolaska radnika u Hrvatsku, a temelji se na sveukupnom ponašanju i postupcima radnika.)

Poslodavci koji su nezakonito zapošljavali strane radnike gube pravo zapošljavanja putem digitalnih platformi.

Odgađanje primjene prekršajnih sankcija za poslodavce do 1. siječnja 2026. godine kao zapreke za izdavanje dozvola.

IV. Olakšano zapošljavanje u građevinarstvu i obnovi

Omogućeno je izdavanje dozvola bez obveznog testa tržišta rada i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za radnike angažirane na obnovi zgrada oštećenih potresom te na energetskoj obnovi. (S obzirom na značajan nedostatak radne snage u ovom sektoru i važnost navedenih projekata, ova je iznimka opravdana.)

V. Regulacija omjera domaćih i stranih radnika

Omjer domaćih i stranih radnika kod jednog poslodavca za ne-deficitarna zanimanja smanjen je s 1:4 na 1:6 (16,66%), a za deficitarna zanimanja uveden je omjer od 1:12 (8,33%). Prethodno za deficitarna zanimanja nije postojao propisani omjer. (Smanjenje omjera za ne-deficitarna zanimanja s 25% na 16% te uvođenje ograničenja od 8% za deficitarna zanimanja ima za cilj dodatnu zaštitu domaće radne snage i sprječavanje nekontroliranog zapošljavanja stranih radnika, istovremeno osiguravajući određenu fleksibilnost na tržištu rada. U budućnosti, s potencijalnim strukturnim promjenama na tržištu rada, ovi se omjeri mogu revidirati. Moguće je i propisivanje omjera na razini pojedinih gospodarskih grana.)

Poslodavci koji prvi puta zapošljavaju stranog radnika i imaju isključivo zaposlene hrvatske državljane mogu inicijalno podnijeti do 50 zahtjeva ako imaju do 50 zaposlenih, tvrtke s 51 do 250 zaposlenih mogu podnijeti do 250 zahtjeva, dok za tvrtke s više od 250 zaposlenih nema ograničenja. Propisani omjeri se i dalje primjenjuju. (Ovo se ograničenje odnosi samo na poslodavce koji trenutno zapošljavaju isključivo hrvatske državljane i primjenjuje se isključivo prilikom prvog podnošenja zahtjeva za radnu dozvolu za stranca. Ukoliko poslodavac već ima zaposlenog stranog radnika, primjenjuju se samo odredbe o omjerima.)

Ove odredbe o omjerima, uz postojeći test tržišta rada, predstavljaju konkretne mjere za dodatnu zaštitu domaće radne snage i sprječavanje nekontroliranog zapošljavanja stranih radnika, čime se argumentira izostanak potrebe za povratkom na rigidni sustav kvota.

VI. Privremeni i stalni boravak za hrvatske iseljenike

Hrvatski iseljenici i njihovi potomci dobivaju posebnu kategoriju privremenog boravka, uz pravo na rad i obrazovanje bez potrebe za dodatnim dozvolama.

VII. Ostale značajne novosti

Uvedeno je pravilo o primjerenom smještaju stranih radnika. Ukoliko poslodavac osigurava ili posreduje u osiguravanju smještaja, mora pružiti dokaz o adekvatnim uvjetima smještaja. Naknada za smještaj ne smije se odbijati od plaće radnika, trošak najma mora biti proporcionalan njegovoj plaći, a za kontrolu uvjeta smještaja nadležan je Državni inspektorat. (Cilj je poboljšanje često loših uvjeta smještaja stranih radnika, posebno u pogledu stambenih i sanitarnih uvjeta. Detaljni tehnički uvjeti bit će propisani pravilnikom Ministarstva unutarnjih poslova, a ukoliko se dva puta utvrdi neprimjeren smještaj, poslodavac neće moći dobiti radnu dozvolu. Još uvijek nije precizno definirano u kojoj će se fazi utvrđivati posjedovanje adekvatnog smještaja i koja će inspekcija provoditi kontrole.)

Poslodavci su obvezni dati novčano jamstvo državi (zadužnicu) u iznosu jedne prosječne mjesečne bruto plaće u Hrvatskoj za svakog radnika koji dolazi iz zemlje s viznim režimom (ne odnosi se na radnike iz regije i sezonske radnike). Zadužnica se aktivira ukoliko poslodavac odustane od zapošljavanja radnika u roku od tri mjeseca, čime se penaliziraju neodgovorni poslodavci i štiti sustav od fiktivnih zapošljavanja. Zadužnica se ne aktivira u slučaju redovnog otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika. Sredstva će se koristiti za pokrivanje troškova povratka državljana trećih zemalja koji nezakonito borave u Hrvatskoj. Detalji postupanja sa zadužnicama bit će uređeni posebnim pravilnikom.

Obveza državljanina treće zemlje ili poslodavca je da obavijesti nadležno tijelo (Ministarstvo unutarnjih poslova) o prekidu ugovora o radu u roku od pet radnih dana (prethodno 15 dana) te za sve slučajeve prestanka osnove za radnu dozvolu.

U slučaju nezaposlenosti, strani radnik ima pravo na naknadu za nezaposlene (prema Zakonu o tržištu rada) i legalni boravak u Republici Hrvatskoj do 60 dana nakon prestanka rada radi pronalaska novog posla, pod uvjetom da mu je radna dozvola još uvijek važeća. (Sezonski radnici nemaju pravo na ovaj produženi boravak.)

Strani radnik ima pravo na dodatni rad kod drugog poslodavca pod određenim uvjetima, uz suglasnost prvotnog poslodavca i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Navedene izmjene olakšavaju zapošljavanje strane radne snage u ključnim gospodarskim sektorima, ali istovremeno nameću dodatne obveze poslodavcima. Iako ne rješavaju sva otvorena pitanja, predstavljaju značajan korak u prilagodbi zakonodavnog okvira aktualnim potrebama tržišta rada.

Preporuča se pravovremeno usklađivanje poslovanja s novim propisima te posebna pozornost posvetiti kvalitetnom procesu selekcije stranih radnika.